Planeta majmuna – uskoro u vašem komšiluku?!

Ako priču započnemo pominjanjem nove rase čiji su pripadnici pola ljudi – pola majmuni, pomislićete da je reč o najnovijem SF projektu smućkanom u kuhinji holivudske filmske industrije, ali nije tako. Vodeći naučnici sveta su nedavno podigli svoj glas zahtevajući da se postave nova, oštrije pravila koja će sprečiti da ovakav scenario postane realnost.

U veoma oštro intoniranom saopštenju, naučnici upozoravaju da su istraživanja na korak od prelaska svih etičkih granica i da se moraju zabraniti svi pokušaji da se laboratorijskim životinjama dodele ljudski atributi.

Iako se šimpanze koje govore i naoružane gorile trenutno mogu videti samo u filmovima, stručnjaci kažu da je opasnost od eksperimentalnog ukrštanja ljudi i životinja više nego realna.

Profesor Martin Bobrou, medicinski genetičar sa Kembridža i koautor ovog saopštenja, ističe da je nephodno doneti novi skup pravila pre nego što naučnici počnu sa eksperimentima koje bi javnost sa pravom mogla smatrati neprihvatljivima. „Pokušavamo da javno o tome govorimo pre nego što se tako nešto dogodi“, kaže on.

Akademija medicinskih naučnika je osnovana da bi nadgledala sve veći broj eksperimenata u kojima naučnici dodaju ljudske gene ili tkivo životinjskim vrstama. Prošle godine je izvedeno više od milion eksperimenata na genetski modifikovanim životinjama, mahom na miševima i ribama kojima je ubacivana ljudska DNK.

Te „transgenetske“ laboratorijske životinja se koriste u procesu razvijanja novih lekova za bolesti poput Alchajmera i kancera, ali i za istraživanje uloge pojedinačnih gena.

Naučnici takođe stvaraju humanizovane životinje insertovanjem ljudskih matičnih ćelija u životinjske embrione. Te himere se zatim koriste za istraživanje bolesti kakve su moždani udari, kancer ili hepatitis. U saopštenju Akademije medicinskih naučnika, naglašava se da takvi eksperimenti predstavljaju i etičku i zakonsku glavobolju, koja se mahom ignoriše. Postoji mogućnost da će naučnici stvoriti životinje sa ljudskim genetskim materijalom i osobinama, čije će postojanje premašiti i etičke i zakonske granice. Stoga je opravdan zahtev da se organizuje novo ekspertsko telo, koje će pažljivije nadgledati slične eksperimente. Takođe se zahteva da se zabrani rad nekih istraživača, pogotovo onih koji ubrizgavaju ljudske matične ćelije u mozgove primata. Na taj način će se sprečiti stvaranje majmuna sa memorijom nalik ljudskoj ili sposobnošću da govore.

Ovo upozorenje je zapravo eho filma „Uspon planete majmuna,“ nastavka kultnog SF serijala „Planeta majmuna“ gde genetski modifikovani majmuni koji govore imaju sopstvenu naprednu civilizaciju i koriste ljude kao robove. U ovom poslednjem filmu, naučnici koji tragaju za lekom protiv Alchajmerove bolesti stvaraju novu vrstu majmuna sa inteligencijom nalik ljudskoj.

Profesor Tomas Boldvin, koautor pomenutog saopštenja, kaže: „Postoji strah da ćete, ukoliko počnete da ubrizgavate preveliki broj ljudskih moždanih ćelija u mozgove primata, iznenada transformisati primata u nešto što poseduje karakteristike koje pripisujemo samo ljudima – govor, na primer, inteligenciju, procese razmišljanja i planiranja, i da će takvo biće biti u stanju da manipuliše nama ili da se poredi sa nama. Te mogućnosti koje su poprilično eksploatisane u naučnoj fantastici, jesu nešto o čemu bismo morali da ozbiljnije razmislimo.“

Samo dan nakon objavljivanja ovog saopštenja, pojavila se vest da je u britanskim laboratorijama stvoreno preko 150 ljudsko-životinjskih embriona. Hibride su u tajnosti tokom poslednje tri godine stvorili naučnici koji istražuju lekove za širok dijapazon bolesti.

Britanski list „Dejli Mejl“ je objavio da je od 2008. godine, otkako je u Britaniji legalizovan zakon o Ljudskoj fertilizacionoj embriologiji, tajno stvoreno 155 embriona koji sadrže i ljudski i životinjski genetski materijal. Među hibridima su i životinjske jajne ćelije oplođene ljudskom spermom; zatim takozvani „kibridi“ kod kojih je ljudski nukleus ubačen u životinjsku ćeliju; i „himere“ kod kojih su ljudske ćelije pomešane sa životinjskim embrionima.

Naučnici tvrde da se tim tehnikama mogu razviti embrionalne matične ćelije, kao vrhunski lek za tretman čitavog niza trenutno neizlečivih bolesti.

Tri britanske laboratorije: na londonskom Kings Koledžu i na univerzitetima u Njukastlu i Vorviku, dobile su dozvole za ovakva istraživanja odmah posle donošenja zakona 2008. Sve su, navodno, prekinule sa stvaranjem hibridnih embriona zbog nedostatka finansijskih dotacija, ali naučnici su uvereni da će u budućnosti ovakva istraživanja itekako zaživeti.

Pomenute cifre je otkrio lord Alton britanski poslanik u Domu Lordova, tokom parlamentarne debate. „U Parlamentu sam se protivio stvaranju ljudsko-životinjskih hibrida jer je to stvar principa“, izjavio je on. „Niko od naučnika koji su se pojavili pred nama nije nas ubedio u opravdanost takvih eksperimenata. Tako nešto se ne može opravdati etički jer nas diskredituje kao državu. To je površno i groteskno. Svaki put naučnici su nudili jedno jedino obrazloženje: ako nam dozvolite da stvaramo hibride, pronaći ćemo lekove za svaku bolest poznatu čovečanstvu. Ovo je emocionalna ucena. Od 80 tretmana i lekova koji su zasnovani na matičnim ćelijama, svi su dobijeni iz matičnih ćelija odraslih, a ne embriona. Tako čitava priča pada i na moralnom i na etičkom nivou, takođe i na naučnom i na medicinskom.“

Mnogi su postavili pitanje i zbog čega, ako su ti naučnici ponosni na svoj rad, eksperimente obavljaju u dubokoj tajnosti.

Profesor Robin Louel-Badž kaže da naučnici nisu zabrinuti zbog ljudsko-životinjskih hibrida jer, po zakonu, oni moraju biti uništeni u roku od 14 dana. „Razlog zašto se ovakvi eksperimenti obavljaju jeste da saznamo više o ljudskom razvoju, a pri tom da pronađemo i nove načine za lečenje bolesti. Kao naučnik, osećam da postoji moralni imperativ da se takva istraživanja nastave. Sve dok postoji kontrola – a mi je u Britaniji imamo – treba nastaviti istraživanja.“

U mnogim drugim zemljama, međutim, slična istraživanja se nastavljaju. Pri tom, često se događa da ona ne podležu nikakvoj zakonskoj regulativi. Stoga se opravdano postavlja pitanje: ako su tajna istraživanja britanskih naučnika obelodanjena tek sada, kakva se istraživanja u dubokoj tajnosti već godinama odvijaju u drugim razvijenim zemljama? I šta ako, kako to obično biva kod ljudi, neka od tih istraživanja izmaknu kontroli? Hoćemo li, u bliskoj budućnosti živeti u naučnofantastičnom svetu gde su granice među vrstama potpuno izbrisane?