Pelin – zabranjen u Francuskoj?

Svake godine od malarije u svetu umre 438 hiljada ljudi, a otpornost na već postojeće i nove lekove je u porastu. Uverena u lekovitu efikasnost biljke slatki pelin (Artemisia annua), Lusil Korne Verne (Lucile Cornet -Vernet), stomatolog i fitoterapeut iz Pariza, osnovala je “Kuću pelina” (La Maison de l’Artemisia), humanitarno udruženje koje radi istraživanja i pomaže stanovnicima Afrike da, uspostavljanjem mreže centara, gaje pelin i koriste ga za lečenje malarije.

Upornost Lusil i njenog tima se isplatila, jer je do danas ovom biljnom terapijom tri miliona ljudi izlečeno od malarije. Francuski list “Mond” Lusil je nazvao “žena koja veruje u pelin”, a ona, istrajna u svojoj borbi, želi da uveri ostatak sveta da bi ova biljka mogla biti moćna terapija za mnoge viruse, pa tako i za kovid -19, te da je u Kini, odakle i potiče, bila deo tretmana od samog početka epidemije.

Neki podaci govore da je čak 85 posto slučajeva kovida-19 u Kini, pored zapadne medicine, lečeno mešavinama biljaka i da Artemisia annua tu zauzima značajno mesto. Institut Maks Plank objavio je da pokreće studiju o uticaju pelina na viruse, a Lusil i njeno udruženje vode kampanju za – klinička ispitivanja. Iako bez podrške SZO, Lusil ne odustaje od artemizije. Ni u jednom pogledu.

Ali, kako je i zašto Lusil Korne Verne postala “žena koja veruje u pelin”? Kada su pre nekoliko godina njeni prijatelji Sonja i Aleksandar Pusen otišli u Afriku i dobili malariju, u lokalnoj klinici ostala je samo jedna doza kinina, kojim je lečana ova bolest. Sonji su dali kinin, a porodilje, koje su se zatekle u bolnici kad i Pusenovi, predložile su Aleksandru da popije “biljni čaj koji leči maraliju”. Francuz je posle 48 sati bio kao nov! Bez traga bolesti. Lusil je, čuvši priču odlučila da okupi stručnjake (lekare, farmaceute, agronome) da osnuju udruženje i omoguće žiteljima afričkih zemalja da, posle kratke obuke, sami gaje pelin i koriste ga kao terapiju. Ispostavilo se da u istočnim delovima Afrike raste i vrsta Artemisia afra, a da u sinergiji daju odlične rezultate. Istraživanje koje su Lusil i lekar Žerom Muniangi iz Konga sproveli pokazalo je da ove dve vrste pelina zajedno sadrže najmanje 20 antimalarijskih molekula!

– Interesantno je da je gajenje i potrošnja ove biljke odobreno u tri četvrtine zemalja sveta, ali ne i u Francuskoj – rekla je nedavno Lusil Korne Verne u intervjuu za francuski “Observater”.

Lusil sa stručnjacima koji vode projekat uzgajanja pelina širom Afike

Prva “Kuća pelina” otvorena je u Senegalu, a danas ih ima 17 u Africi i 37 u ostalim delovima sveta. U Africi su plantaže pelina stigle kao spas, jer je jedan od dva leka falsifikovan (ne sadrži aktivni sastojak), a prvi od lažnih prodatih lekova je – lek protiv malarije. Sa uzgojem pelina, lokalno stanovništvo u Africi dobilo je bezbedan, visoko delotvoran i politerapeutski prirodni lek.

Ipak, Lusil priznaje da Svetska zdravstvena organizacija, koja je od početka obaveštavana o aktivnostima i ciljevima ovog udruženja, ne daje nikakvu podršku. Štaviše, potire sve rezultate koji su do sada ostvareni. Do 2012. godine SZO je preporučivala čaj od pelina, ali je već tri godine kasnije ukazivala da se – ne savetuje kao terapija.

U Francuskoj, napominje Lusil, farmaceutski lobi je inicirao zabranu upotrebe biljke Artemisia annua u bilo kom obliku, čak i na pijačnim tezgama začinskog i lekovitog bilja.

Francusko ministarstvo zdravlja kao opravdanje navodi da ova biljka nije deo tradicionalne evropske farmakopeje…

Lusil Korne Verne je vrlo energična žena; od 2013. godine je predsednik Instituta Silva istraživačke jedinice za permakulturu sa sedištem u francuskoj prestonici. Posle udruženja “Kuća pelina”, dala je podršku otvaranja Muzeja lekovitog bilja “Artemizija”, a u oktobru 2018. godine objavljena je i njena knjiga pod istim imenom. Na stranicama knjige mogu se naći i saveti za one koji putuju u područja pogođena malarijom: preventivno, dan pre polaska 5 grama biljke Artemisia annua prelije se litrom provrele vode i pije se pola litra istog dana i pola litra na dan polaska. Po povratku se ponavlja postupak, a čaj se u istoj količini pije sedam dana zaredom.

D. Kljajić