Ispiraju vam mozak, a da vi i ne znate za to!

Ne verujte baš svemu što čujete i vidite na TV ekranu – iz elektronskog sveta vrebaju razni „mađioničari” i prevaranti.

Najnovija istraživanja potvrđuju ono na šta mnogi već odavno upozoravaju: sublimirane poruke, posebno one negativne, itekako utiču na ljude.

Profesorka Nili Levi sa Univerziti koledža, okupila je 50 dobrovoljaca za svoj eksperiment i pokazala im na kompjuterskom ekranu seriju skrivenih reči. Svaka reč se na ekranu zadržala manje od treptaja oka i nestajala suviše brzo da bi učesnici svesno mogli da je prepoznaju.

Reči su bile ili pozitivne (na primer: radost, cvet, mir…), negativne (agonija, očaj, ubistvo…) ili neutralne (kutija, uvo, čajnik…). Posle svake reči, od učesnika ja zatraženo da je okarakterišu kao neutralnu ili kao emocionalnu – pozitivna ili negativna.

Pokazalo se da su najtačnije odgovarali kada su reagovali na negativne reči, čak i kada su verovali da samo nagađaju odgovor. Tačno su kategorisali 66 procenata negativnih reči, u odnosu na 50 procenata pozitivnih.

Profesorka Levi kaže: „Pokazali smo da ljudi mogu da opažaju emocionalne vrednosti sublimiranih poruka i dokazali da smo mnogo više usklađeni na negativne reči.

Očigledno je da postoje evolucione prednosti brzog reagovanja na emocionalnu informaciju. Ne možemo čekati da se naša svest uključi ako neko trči prema nama sa nožem u ruci, ili ako vozimo po kiši i magli i ugledamo znak na kome piše „opasnost“.

U Velikoj Britaniji je zabranjeno emitovati reklamne oglase sa sublimiranim porukama na TV. Ipak, profesorka Levi kaže da se rezultati njenog rada mogu primeniti u marketinškim kampanjama.

„Negativne reči imaju daleko brži uticaj. Na primer, poruka ubijte svoju proždrljivost bi imala veći efekat nego poruka smanjite unos hrane. Osim toga, negativni kvaliteti takmičara mogu mnogo bolje funkcionisati na podsvesnom nivou, umesto isticanja sopstvenih vrednosti.“

Ali marketinški psiholog Pol Bakli sa Univerziteta za menadžment u Kardifu, tvrdi da nema dokaza da sublimirane poruke funkcionišu u realnom svetu. On kaže: „Mnoge zemlje sveta donele su zakone kojima se zabranjuje emitovanje sublimiranih poruka na televiziji, ali još niko nije uspeo da pokaže na bilo kom nivou da takve poruke zaista funkcionišu!“

Australijski državni odsek za medije i komunikaciju, presudio je da je „TV Kanal 9“ prekršio emiterski kodeks, jer je emitovao program čiji je krajnji cilj bio da kod gledalaca izazove hipnotičko stanje.

Tokom tog programa koji je nazvan „Mislite mršavo“, voditelj programa, reporter i hipnoterapeut su objasnili da će priča zapravo biti demonstracija hipnotičkog procesa osmišljenog da se izgubi težina. Taj programski segment je kulminirao hipnotičkom seansom koja je trajala oko jednog minuta.

Australijski „Kodeks industrije komercijalne televizije“ iz 2004. je zakon po kome televizije koje imaju licencu za emitivanje ne smeju prenositi program kreiran da kod gledalaca indukuje hipnotičko stanje svesti.

Vlasti su utvrdile da je „Kanal 9“ prekršio taj zakon.

Ali, mnoge TV stanice u svetu i dalje emituju programe kroz koje provlače slike i poruke koje gledaoci ne vide, ali na koje reaguju nesvesno…Najviše u političkim kampanjama. I to prolazi bez kazne…