Silicijumska dolina eksperimentiše sa telepatijom

Fascinantni eksperimenti telepatije koji se odvijaju u Silicijumskoj dolini predstavljaju revoluciju u načinu na koji komuniciramo. Naučnici iz Laboratorije za neurodinamiku odeljenja za psihijatriju i kliničku psihobiologiju fakulteta u Barseloni, u saradnji sa osobljem kompanije Aksilum Robotiks, izveli su 2014. godine telepatski eksperiment bez presedana. Uspeli su da pošalju poruku bez reči na udaljenost od 7.700 kilometara.

Čovek koji je u eksperimentu imao ulogu pošiljaoca poruke nalazio se u Tiruvanantapuramu (država Kerala, Indija). Bio je povezan sa interfejsom moždanog računara (BCI) uređaja koji je preko interneta slao impulse iz mozga pošiljaoca u Indiji do primaoca u Strazburu (Francuska). Primalac je takođe imao sličan uređaj koji je uspeo da registruje 140 bita – dovoljno da se reč „zdravo“ prepozna na nekoliko jezika. Detalji o ovom eksperimentu objavljeni su u prestižnom naučnom časopisu „Plos One“.

Karles Grau, Alehandro Riera i Đulio Rufini su u tekstu istakli da je do nedavno komunikacija između pojedinaca bila ograničena na pet klasičnih čula, ali da se sada otvara nova era u kojoj će ljudski mozgovi direktno komunicirati međusobno zahvaljujući BCI interfejsima. „Tehnički je to telepatija, jer možemo da delimo informacije i razumemo ih iako ne govorimo istim jezikom niti koristimo bilo kakav senzorni unosom. Ideja je razrađena u Silicijumskoj dolini gde je trenutno u toku nekoliko testova telepatije. Najpoznatije i najnaprednije predvodi Meri Lu Džepsen, bivša izvršna direktorka „Fejsbuka“ i „Gugla“ i osnivačica startapa „Openvoter“.

Ideja ove kalifornijske kompanije je da smanji veličinu transkranijalne mašine za magnetnu rezonancu tako da stane u šešir, što bi omogućilo da se predvide reči koje će pojedinac izgovoriti pre nego što ih on izgovori, ili da se preko računara vide mentalne slike koje će osobe projektovati. Nešto što se graniči sa magijom ili, barem sa klasičnim konceptom parapsihološke telepatije.

Ambiciozniji je rad „Neurolinka“, kompanije ekscentričnog Ilona Maska, koja je prva razvila BCI implantate i nazvala ih „Brain Computer Interface“, kako bi se postigla apsolutna simbioza sa veštačkom inteligencijom (AI).

Neurolinkova ideja kombinuje ljudski život sa mašinama i najavljuje revolucionarnu promenu u našem načinu življenja i međusobnog odnosa. Druga generacija njegovog čipa je testirana na svinji po imenu Gertruda. BCI uređaj veličine novčića ugrađen je direktno u lobanju životinje. Radi se o ukupno tri hiljade fleksibilnih elektroda, tankih kao vlas ljudske kose i sposobnih da prate aktivnost hiljadu neurona. Čip ima Bluetooth vezu da bi se mogao povezati sa eksternim računarom. Rečeno je da su težnja i cilj Neurolinkove tehnologije postizanje nadljudskih kognitivnih sposobnosti. Međutim, za adekvatno povezivanje mozga i računara biće potrebno vreme. U ovom trenutku još uvek je ljudski um taj koji čita misli a ne kompjuter.

„Neuro kapa“ Meri Lu Džepsen je skoro spremna, iako još uvek nema definitivnog rešenja za telepatski prenos poruka. Trenutno usavršavaju mehanizam za čitanje misli osobe bez izgovaranja reči.

Konačno, postoji još jedna grupa istraživača na čelu sa dr Krišnom Šenojem, koji proučavaju telepatiju u Laboratoriji računarske neuronauke na Univerzitetu Stanford. Oni rade na kontrolisanju fizičkih objekata umom, na sličan način kako funkcionišu robotske ruke i protetika.

Naučnici koji rade za američku vojsku u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson u Ohaju istražuju u istom pravcu, iako ne u medicinske svrhe. Stvorili su više eksperimentalnih modela za stvaranje „super vojnika“ sa poboljšanim mentalnim sposobnostima. Koristeći električne stimulatore mozga, oni su u stanju da poboljšaju mentalne sposobnosti vojnika, tako da mogu da upravljaju bespilotnim letelicama, letelicama na daljinu i angažuju se u zahtevnijim ulogama, na primer za istovremeno praćenje i reagovanje na više događaja tokom dužeg vremenskog perioda… Za sada toliko…a uskoro, pa…videćemo.