Mentalni virusi akademika Behtereva

Nema smrti, gospodo! Ovo se može naučno dokazati. Misli koje su rođene u našem mozgu takođe su materijalni objekti. Dakle, energija koja ne može nestati, već samo promeniti oblik. One su Univerzalna energija i stalno deluju na okruženje vrlo efektivno. Tokom čitavog života čovek rasipa energiju na bliske, i ne tako bliske njemu ljude, što oni opet prenose drugima, a oni trećima, i tako dalje do granica ljudskih odnosa. Gde god da se nalazimo u društvu izloženi smo delovanju mentalnih mikroba. Zbog toga postoji opasnost da se mentalno zarazimo. Postoji psihička zaraza, mikrobi koje ne vidimo pod mikroskopom. Međutim, oni isto kao pravi fizički mikrobi deluju na sve i svuda. Prenose se preko reči i gestova na ljude, preko knjiga i novina, telefona, gramofona i telegrafa, i ponekad je dovoljna jedna izgovorena reč, misao ili pokret ruke da izazovu u gomili žestoko zlo dejstvo, pred kojim blede sve strahote zverstva. Sve se dešava refleksno. To je ključna reč – refleks, kada se dešava radnja bez volje i želje čoveka. Dovoljno je da neko izazove u gomili njihove skrivene instikte. A gomila se ujedinjuje u ime uzvišenih ciljeva. Postaje u pravom smislu reči zver, čija jačina može da prevaziđe i najveća očekivanja.

Tako je pre više od jednog veka govorio ruski naučnik, čije je ime decenijama bilo zaboravljeno – Vladimir Mihajlovič Behterev, ruski neurolog i psihijatar, rođen 1857. godine… Diplomirao je na Medicinskoj i hirurškoj akademiji u Sankt Petersburgu, nakon čega je veliki deo vremena posvetio izučavanju funkcija mozga. Objavio je veliki broj naučnih radova i smatra se ocem objektivne psihologije, a njegov doprinos razvoju neurologije, ne samo u Rusiji, smatra se nemerljivim. Kao član Ruske akademije nauka, bio je u rivalitetu sa prvim ruskim nobelovcem Ivanom Pavlovim koji je, kako mnogi smatraju, svoje učenje o uslovnim refleksima, za koje je dobio nagradu, u stvari – preuzeo od Behtereva. Posle revolucije, Behterev je postavljen za šefa Odseka za psihologiju i refleksologiju Univerziteta u Petrogradu i osnovao Institut za proučavanje mentalnih aktivnosti mozga. Iznenada je preminuo 24. decembra 1927. godine, a njegova smrt obavijena je velom misterije i dovodi se u vezu sa tajnim izučavanjem paranormalnih pojava u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Po drugoj verziji, dan ranije imao je sastanak sa Staljinom i postavio mu je dijagnozu „teška paranoja“. Sutradan je bio mrtav, a njegovo ime izbrisano iz svih naučnih ustanova.

Tajna je u besmrtnosti

„Nijedno čovečije delovanje, nijedan korak, misao, reč, akcija, vizija, gest – ne nestaje bez traga“, izjavio je Vladimir Behterev februara 1916. godine, usred vihora Prvog svetskog rata, dok su na frontovima ginuli milioni ljudi. Njegove tvrdnje o mislima, odnosno svesti kao „energetskom paketu“ koji preživljava fizičku smrt tela, posle gotovo čitavog veka potvrdio je dr Robert Dž. Džan, dekan Univerziteta u Prinstonu, na čijem Odseku primenjenih i tehničkih nauka je rukovodio Laboratorijom za izučavanje paranormalnih pojava.

„Pronašli smo ubedljiv dokaz da mozak može direktno da utiče na materiju. Drugim rečima, misli su materijalne“, rekao je Džan početkom 2007. godine.

Šta je sve ono što se ne zna o akademiku Behterevu i što je dugi niz godina prekriveno prašinom zaborava? Pre svega, da je kao naučnik svetskog glasa bio izuzetno otvoren i zainteresovan za proučavanje svega što pripada oblasti koju danas nazivamo parapsihologijom. Nije se plašio da se bavi proučavanjem pojava za koje mnogi misle da spadaju u šarlatanstvo.

„Poželjno je pri izučavanju pojava izazvanih mislima da se naučnici prema njima prestanu odnositi sa prezirom, što se dešavalo u poslednje vreme“, govorio je Vladimir Behterev. Jednako je bio zainteresovan za prenos misli na daljinu – telepatiju, spiritizam i reinkarnaciju. Šta se dešava sa našim duhom kada se fizički život završi – pitao se akademik? Verovanje, rasprostranjeno od Indije do Egipta, da se duša reinkarnira ponovo ali u drugim telesnim oblicima, za njega je bilo predmet naučnog istraživanja.

Vladimir Mihajlovič Behterev

„Za stotine miliona stanovnika Indije odgovor na ovo pitanje je odavno poznat. Učenje Istoka o reinkarnaciji je pred nama već mnogo vekova sa stavovima koji se sada zasnivaju na naučnim podacima“, tvrdio je Behterev.

On logički rasuđuje da je duhovni život – energija, koja po zakonu o njenom održanju ne može nestati. Ako je tako, kako se misli mogu prenositi sa jedne osobe na drugu? Odgovor i dokaz za to Behterev je našao u hipnozi, kojom je ovladao na Klinici Šarko u Parizu još 1884. godine. I danas psihoterapeuti koriste Behterevu hipnotičku seansu za lečenje alkoholičara. Na primer, hipnotisanoj osobi davao je vodu i sugerisao da je alkohol. Obrnuto, drugoj je davao alkohol a sugerisao da je voda. Ta osoba se budila iz transa potpuno trezna! Alkohol je bio prisutan u krvi, ali zašto nije uticao na svest? Zaključio je da se tom prilikom svest prenosi na neki drugi nivo i da se koriste neki resursi mozga koji se ne koriste u običnom životu. Dakle, ako se nekome pomoću hipnoze može naređivati, može li se to uraditi i bez reči, samo pomoću misli? Ili nekim aparatom? – pitao se naučnik.

Behterev je 1903. godine u Beču prisustvovao jednoj neobičnoj predstavi. Na sceni je sedeo čovek povezanih očiju, a njegov asistent pitao je gledaoce nasumice da zamisle neku reč i zatim je pokušaju mislima preneti čoveku na sceni. Organizatori su tu predstavu nazvali „prenošenje misli“. Na veliko iznenađenje publike on je svaki put znao reč. Akademik je pokušao da ga zbuni, ali on nikada nije grešio. „Ako se dokaže da u ovom slučaju imamo pravu misaonu sugestiju, onda je objašnjenje ovog fenomena pomoću prenosa energije s jedne osobe na drugu očigledno samo po sebi“, zaključio je Behterev. Od uticaja na pojedinca do uticaja na mase, po njemu, samo je jedan korak.

Sovjetsko psihotronsko oružje?

Interesovanje za granična područja nauke postojalo je u Rusiji odavno. Još 1875. godine pri Petrogradskom univerzitetu formirana je Medijumska komisija, kojom je rukovodio niko drugi, nego veliki hemičar – Dmitrij Mendeljejev! Kasnije, Vladimir Behterev u ovaj rad uveo je dr Aleksandra Barčenka, koji se takođe bavio prenosom misli na daljinu. Barčenko je čak pokušavao da snimi te, kako ih je nazivao, „misaone forme“. Uskoro se za njegova izučavanja zainteresovala specijalna jedinica KGB-a, kojom je rukovodio Gleb Bokij.

„Laboratorija Barčenko“ postojala je sve do 1937. godine i tu su vršeni eksperimenti, a onda su Barčenko i svi njegovi saradnici uhapšeni. Nastupilo je doba kada je Staljin zabranio sve eksperimente sa parapsihologijom. Ali, da li je bilo tako? Na primer, Volfu Mesingu je bilo dozvoljeno da javno eksperimentiše. Kada se on rodio u Poljskoj krajem 19. veka, Behterev je već bio ugledni naučnik i, koliko je poznato, nikada se nisu sreli. Ipak, Mesing u svojoj autobiografiji „O meni“, kaže da se u svojim telepatskim eksperimentima oslanjao na rad Behtereva.

Da li su Sovjeti bili na tragu psihotronog oružja kojim bi se na daljinu moglo uticati i upravljati masama? Mnogi veruju da jesu i da je upravo akademik Vladimir Behterev bio u centru tih istraživanja! Aleksandar Andrejev, saradnik Instituta istorije i prirodnih nauka Ruske akademije nauka, autor knjige „Okultisti Lubjanke“, ukazuje da je još 1920. bila formirana Komisija za misaone sugestije koja se bavila ne samo proučavanjem psiholoških, nego i parapsiholoških pojava. Rukovodio je, naravno, Behterev.

Za njegov rad interesovale su se i specijalne zapadne obaveštajne službe. Na primer, 1921. godine Uprava bezbednosti Berlina napravila je njegov naučni dosije. Isto to uradio je i Generalštab Francuske. Postoji verzija da su naučnika u SSSR-u pokušali da privuku da stvori uređaj za delovanje na mase, ali da je on to odbio, što je zapravo bio uzrok njegove iznenadne smrti. Ovo gledište potvrđuje njegova unuka Natalija Behtereva, takođe član Ruske akademije nauka: „Postoji argument zašto nije želeo da učestvuje u stvaranju takvog oružja. On je bio lekar, čovek koji leči ljude, a ne ubija ih“, izjavila je ona.

Predvideo Hitlera!

Natalija Behtereva takođe tvrdi da je njenog dedu zanimalo da li životinje imaju telepatsku komunikaciju međusobno i sa ljudima. Protokol broj 26 od 24. januara 1921. godine, pod naslovom „Naučno-prosvetiteljsko gledište Vladimira Durova“ o prenošenju misaonih komandi na životinje, sadrži informaciju da je eksperimentima prisustvovao i akademik Vladimir Behterev. Dreser Durov uspeo je tada u onome što nikome ni pre, ni posle njega nije pošlo za rukom – da se životinje pokoravaju mentalnim komandama! One su izvršavale niz složenih naredbi koje su im sugerisane isključivo misaonim putem!

Na sličan način, verovao je Vladimir Behterev, mase se mogu voditi ka najnemoralnijim i nasilnim postupcima, kao i velikim istorijskim podvizima. Jurij Popov, profesor, rukovodilac istraživačke grupe Moskovskog inženjersko-fizičkog instituta kaže: „Misli su apsolutno materijalne. Misao deluje na okruženje veoma efektivno. Kako smo pobedili fašizam? Zato što je kod miliona naših građana postojala jasna misao da će neprijatelj biti uništen. Milioni su tako mislili i mi smo pobedili najveću vojnu mašinu u svetu. Mi smo uništili fašizam“.

Juriju Popovu i njegovom timu, uspelo je, kako oni tvrde, da naprave instrument koji registruje rad čovekove svesti. Početkom 2005. ovaj instrument je registrovao nekoliko jakih emocionalnih vrhunaca. Oni su se poklapali sa lažnom izjavom o smrti rimskog pape Jovana Pavla II. Zatim se još jedan vrhunac desio kada je papa umro. Najviša tačka na grafikonu odgovarala je vremenu kada je vernicima pokazano telo rimskog pape. Kao i kada se dogodio cunami.

Psihički mikrobi“, koji mogu da izazovu čak epidemiju neslućenih razmera, o kojima je govorio Behterev, pokazali su se na delu posle njegove smrti, i zahvatili mase u nacističkoj Nemačkoj, veruju mnogi. „Zver, čija jačina može da prevaziđe i najveća očekivanja“, kako je tvrdio.

Zanimljivo je da je u SSSR-u 1929. objavljena knjiga pisca naučne fantastike Aleksandra Beljajeva „Gospodar sveta“. U njoj se govori kako se može zavladati svetom pomoću aparata za prenos misli na daljinu. Pronalazač Štirner oslanja se na refleksologiju, koja je glavna teorija Behtereva. Drugi junak knjige je dreser koji se uspešno bavi eksperimentima sa životinjama po imenu Dugov. Upotrebom aparata za prenos misli koji je izmislio Štirner, ljudi se mogu hipnotisati na daljinu, može se slomiti njihova volja, izazvati panika i potčiniti ih. Pomoćnik Štirnera u knjizi se zove Gotlib, i po opisu je identičan Hitleru!

Saradnik profesora Štirnera u romanu, Kačinjski, kaže da je elektromagnetna priroda mozga dokazana radom profesora Behtereva.

Očigledno je da se iza lika Štirnera krije akademik Vladimir Behterev, dreser Durov postao je Dugov, a Kačinjski je u stvari Bernar Kažinski, prijatelj fantaste Beljajeva, inženjer i jedan od bliskih saradnika Behtereva na studiji o biološkoj radio-vezi! Da je pisac romana „Gospodar sveta“ bio inspirisan onim što mu je ispričao Kažinski, više je nego jasno. Jedinstven slučaj u sovjetskoj istoriji bilo je to da je drugo izdanje knjige o takvom „nenaučnom fenomenu“ kao što je telepatija – prenos misli na daljinu, 1963. godine izdala Akademija nauka Ukrajine.

Da li se roman zasniva na stvarnim činjenicama? Svjatlosav Medvedev, direktor Instituta za ljudski mozak Ruske akademije nauka i praunuk Vladimira Behtereva, ne veruje da je njegov predak kreirao takvo oružje: „On je stvorio učenje o mozgu. Ceo svoj život je posvetio tome. Ne verujem da je napravljeno takvo čudesno oružje. Ne zato što Behterev nije mogao da ga napravi…“.

Po svemu sudeći, ovo ne znači da akademik Vladimir Behterev nije bio na putu, ili da nije otkrio način da ga napravi!

S obzirom da je tehnologija od vremena Behtereva mnogo napredovala, teško je i zamisliti šta je sve u međuvremenu ostvareno od sredstava za kontrolu narodnih masa…